Skip to main content

Ultimativna Njujorčanka


Holly Golightly je vitka i elegantna kraljica koktel prijema, prava fenserica 60ih. Ona je poznata po svojim upadljivim akseseoarima: proslavljenoj holivudskoj uniformi - dugoj crnoj haljini i sa velikim crnim naočarima, koje kriju još uvek umorne oči i šminku sinoćneg partija. Holly dugo spava ujutru sa maskom na očima da je ne bi slučajno probudilo podnevno njujorško sunce, koje se sa mukom probija medju blokovima zgrada. Cat je ljubimac koji jedini zna sve tajne njegog malog `downtown` apartmana koji je uvek spreman za savršeni menhtenenski tulum.

Holly je u grčevitoj potrazi za idealnim partnerom. On mora biti posebno ili lep i atraktivan, prosto neuhvatljiv i zapanjujuće sexy i uspešan, ili mora biti užasno bogat da bi njih dvoje zajedno bili tema lokalnim tabloidima. Taj njen idealni u svakom slučaju mora biti voljan da potpiše ugovor i pre i posle braka. Tako je večiti udavački problem, više ili manje aktuelnih dama New York-a, udati se za ultra `Mr. Big-a`, šta god to značilo, svuda bolno prisutan.

Ako pogledamo današnji tipski lik Njuročanke i za trenutak se osvrnemo se na Sex and City modni i edukativni kult oba pola tek proteklih 90 ih, otkrićemo 4 zacrtana Manhattan tipa neverovatno elegantnih urbanih žena u potrazi ili bolje rečeno u borbi za svoje mesto u haotičnom miljeu njujorške stvarnosti. Carrie kao neko ko je možda svima jako blizak- žena kao prijateljski i senzitivni posmatrač, koja doživljava, preživljava i razmišlja kroz šta prolazi. Samantha kao žena sa muškim mozgom, nezasiti sexožder, uspešni PR borac - gladijator medju najvećima, Miranda – žena sa karijerom i vidno ispoljenim feminističkim shvatanjima porodice i društva i naravno krhka Charlotte, kao što i samo ime sladunjavo navodi –žena udavača, veoma bliska junakinjama realne i cinične Jane Austen, ona koja daje sve za prezime i brak, čak i svoju sopstvenu veru. Sve 4 su tako različite i tako slične po svojim shvatanjima muškog roda i sve su u potrazi za svojim Mr. Big-om. Candance Bushnell ih je tako lako opisala jer i sama pripada svetu Kipa slobode.... I tako dok su u toj potrazi, one su precizno opremljene NY up –town high-fashion stilom i ne ostavljaju mnogo prostora za bilo kakvu analizu svog kompletnog outfita. Postale su formula jednog vremena i načina života koji nas je zatekao na prelazu dva veka. One su moderne replikacije Holly Golightly. Ono što Holly razlikuje od 4 njuroške ikone jeste vid sponzoruše srednjeg sloja sa isključivom idejom bogate udaje. Njujorška puka egzistencija se ne svodi na redovno obezbedjivanje namernica, već na broj poznanika i pozitivnih i negativnih tračeva oko vas samih. Ako njih nema, nema ni vas. NY dama ne želi nikada da ima nešto-dolazi u obzir samo SVE. Novac je njena ideja i motiv i samo normalno funkcioniše kada ga ima. Da bi ga imala ona je uvek u centru pažnje i njeni krugovi prijatelja i poznanika su sve veći.

Audrey Hepburn, iako glumica evropskog porekla, izuzetno slika razmaženu i u isto vreme prividno opuštenu i bolesno grozničavu damu prekookeanske obećane zemlje sa isto tako groznicavom željom da uspe. Neka prividna prisutna opuštenost je vid elegancije i usiljeno lakog načina života svetskih metropola. Medjutim, jeziva i ponizavajuca razlika izmedju unutrašnjosti i centra moći leži takodje i u ljudima koji tamo žive i dok su samo na prvi pogled opušteni oni duboko u sebi imaju neki urbani nemir, jer je želja za uspehom i popularnošću stečena surovim okruženjem. Motiv unutrašnjosti je izuzetno osetljiv, kako u ’’Doručku kod Tifanija’’ tako i u realnom životu jer smo svedoci kroz šta su devojke iz provincije spremne da prodju da bi iz malih mesta došle u prestonice i dobile sve ono što urbane žene dobiju samim rodjenjem. Sa druge strane, opasnije je imati provinciju u svom duševnom profilu nego u geografskom. Prefinjenost je i kod Holly stečena, kao što je i taj nemir koji nosi u sebi, jer kao mnoge druge i ona krije svoju tako jednostavnu i prostu prošlost. New York, kažu, jednostavnost ne prašta. Potrebna je estravagancija, provokatinost i osmeh uspeha. Tek vam je tada dopušteno da priđete bar na tren prvoj stepenici ka tronu američke društvene lestvice.

Jutarnje svetlucanje dijamanata, koji su navodno i apsolutno najbolji prijatelj svake žene, na prazni stomak je ne samo čest nego i suviše ogoljen motiv mnogih filmskih hitova poput Moulin Rouge, Some Like it Hot, How to marry a millionaire... već i sama životna suština. Žena je jednostavno ona koja treba da napada, upoznaje se, pronalazi, bira i na kraju izabere za sebe najbolje. Svaka od ovih junakinja je na svoj način `fajter` za svoje mesto u društvu, ali i heroina doba modernog urbanog sponzorstva, koliko god to odzvanjalo pogrdno, ali i primamljivo gledano iz drugog ugla.

Audrey Hepburn je potpuno jasna svima – ona je njujorška dama i time je sve eksplicitno rečeno. Važi za iskonski kalup visoke elegancije i prefinjena motivacija evropskim kreatorima. Na njen prepoznatljiv način, dokazala je koliko vredi crna haljina sa belim detaljima i tamnim naočarima, obavezna pundja i marama oko vrata. Audrey je od uspešnog romana i filma Breakfast at Tiffany`s napravila ultimativnu bibliju New York life style-a i načina razmišljanja.


Comments

Popular posts from this blog

Bogatašica kao sopstvena imitacija

Tako sladunjava i besposlena, jezivo prazna i u isto vreme ona koja na neki svoj simbolični i bizarni način zrači na prijemima i privlači ultimativnu web paznju tinejdzerki internet generacije. Bogatasica je pre svega poseban tip jer ona ima sve, ali to znaci zaista to i tu dolazi do prekida misli obicnih ljudi –nas. Apsolutizam u reci `bogata` je uzasno uocljiv i prosto boli one oko nje. To vise nije zavist, to je nesto sto smeta, ali i privlaci, nesto sto je jednostavno potresno u smislu egzistencijalizma pod parolom, `zivot je jedan, da li je moguce da neki imaju krajnost pojma `SVE`?! Nasmejana, tuzno predvidljiva, anoreksicna i razmazena barbika groteskne Hilton kooropacije koja u svom narucju drzi svoju omiljenu zivotinju, bez obzira da li je to (pre vise od osamdeset godina) tigar pored Katharine Hepburn ili nesto sto pre lici crtanom junaku iz Ice Age-a nego pravom psu, ona smelo zivi svoj sladak i dosadan zivot na nasoj zajednickoj planeti. Zivi ga na nacin koji je sama krei

Evropljanka

Evropljanka je ahilova tačka šabloniziranih Amerikanki, karika koja nedostaje u njihovom savršenom Hollywood - Manhattan životu. Ona može biti poznata i bogata s a dobrim i skupim parfemom i još skupljim poreklom, kao i čvrstom namerom da poseti i ovogodišnji festival u Kanu ili je jednostavno istočnoevropski skromna, smerna . Ipak ta sama strašna činjenica da je starog ko ntinenta daje joj onu potpunu i uro djenu otmenost i društvenu čvrstinu koju Amerikanka genima nikako ne dobija. Okruženje pruža i uzima, a Evropljank a, bilo sa istoka ili zapada ima nešto što generacije šapucu jedna na drugoj i sto se zove tradicija. Ona je ta koju moderni svet New York-a svesno pokušava da sustigne – model elegancije i ženske modne nadmoci u sada, već tako cliche , crno-beloj poslovnoj varijanti ili jednostavnim popodnevnim casual pantalonama sa nemarno navuče nim japankama. Evropljanka je ponekad i urbana buržujka koja nikako ne mora da p o pravilu i bude zaista bogata. Ona je dovoljn

Od Vrapca do trendseterke

  SA   MIKROFONOM NA SCENI   - new edition Ili od Vrapca do trendseterke Slično mladoj glumici i pevačici bi osporavili buduću profesiju, ali i samu želju za mikrofonom. To joj zaista nije potrebno. Ima puno toga gde može da bude i uspešna i vidjena i uvažavanja, ali pevačica ? Bolje ne. Od blues i jazz vrhunskih glasova koji su nam pevali o kišnom Londonu, životu Porgy i Bess, o onome kako vole muškarci, a kako žene, do francuskog vrapca Edite Piaf, pevačica je podigla glas i pokazala ga svetu. Pedesete nam donose glumice – prevačice. I Doris Day i Monroe, pa čak i Bardot, sve pevaju. Mjuzikli postaju sve više popularniji. Woodstock godine i pijane, drogirane umetnice osvajaju srca isto tako pijanih i drogiranih. One su čupave, u farmerkama, negde između hipija i metala. Slatke šarene sedamdesete su pevačice okupale i obukle ih u šljašteće pantalone, dale im žvakaće gume i rolšule. I tako polako dolazimo do jedne koja možda zaslužuje celo ovo poglavlje, jer je ceo svet pažljivo