SA MIKROFONOM NA SCENI - new edition Ili od Vrapca do trendseterke Slično mladoj glumici i pevačici bi osporavili buduću profesiju, ali i samu želju za mikrofonom. To joj zaista nije potrebno. Ima puno toga gde može da bude i uspešna i vidjena i uvažavanja, ali pevačica ? Bolje ne. Od blues i jazz vrhunskih glasova koji su nam pevali o kišnom Londonu, životu Porgy i Bess, o onome kako vole muškarci, a kako žene, do francuskog vrapca Edite Piaf, pevačica je podigla glas i pokazala ga svetu. Pedesete nam donose glumice – prevačice. I Doris Day i Monroe, pa čak i Bardot, sve pevaju. Mjuzikli postaju sve više popularniji. Woodstock godine i pijane, drogirane umetnice osvajaju srca isto tako pijanih i drogiranih. One su čupave, u farmerkama, negde između hipija i metala. Slatke šarene sedamdesete su pevačice okupale i obukle ih u šljašteće pantalone, dale im žvakaće gume i rolšule. I tako polako dolazimo do jedne koja možda zaslužuje celo ovo poglavlje, jer je ceo svet pažljivo
Mali grad u Americi. Kraj 19.veka. Ratovi i promene su tek dalja budućnost. Devojka sa nekih svojih skromnih 17 želi da bude nešto više od obične verenice, pa zatim domaćice i majke. Ne želi da bude u popularnoj uniformi bolničarke. Ne želi da živi u provinciji. Ona želi da bude poznata, da joj ime bude osvetljeno neonkama, da joj pogled ispred kamere imitiraju, a neki samo za nju kreiraju. Želi da bude glumica, jedna od prvih diva nemog filma. Glumica ranije ’’uglavnom’’ nije post ojala. U mnogim epohama muškarci su zau zimali njihovo mesto, oblačili haljine, stavljali perike i tešku lošu šminku. Sre dnjovekovna drama nije trpela pojavu žena, jer je uglavnom izvođena u dvorištima katoličkih i protestantskih crkvi. Za jednu ženu je nemoralno da stane na stage. Kasnije, kada se ipak smelo popela na tu pozornicu, njena profesija se smatrala jednostavno sramnom. Vremenom se že na oslobađala ovih okova i uporodo sa postizanjem uspeha u književnom svetu preko sestre Bronte, Mary Shelly